Turistička zajednica općine Murter- Kornati: Naslovna stranica | Kontaktirajte nas | Naša lokacija English Deutsch Italiano Hrvatski
Gajeta - epicentar težačkog kozmosa

Gajeta - epicentar težačkog kozmosa

 

Gajeta - epicentar težačkog kozmosa

Autor: Vladimir Skračić
Izvor: http://www.zadarskilist.hr/clanci/24102007/gajeta---epicentar-tezackog-kozmosa

Murterska gajeta
Murterska gajeta

Prvi korčulanski kalafati koji su došli u Betinu polovicom XVIII. stoljeća prilagođavali su gradnju svojih brodova lokalnim potrebama. Ovdje se kao sigurna može postaviti teza da su dolaskom u Betinu morali zateći značajnu flotu malih drevnih brodova. Naime, stoljeće prije njihova dolaska, Murterini i Betinjani već su bili stupili na kornatsko tlo kao pastiri zadarske gospode. Kako danas pouzdano znamo na temelju prvog austrijskog katastra (1824-1830) nikome od tih kolona mjesto stanovanja (u dokumentu piše domicilio) nisu bili Kornati. Jednostavno je dakle zaključiti da su do otočnih pašnjaka mogli doći samo brodom. Osim toga, i jedni i drugi, i Betinjani i Murterini, već su tada bili katastarski vlasnici posjeda na okolnim otocima, Modravama i Prosiki, do kojih se također dolazilo samo plovidbom.

Iz ove teze proizlazi da je majstor Paško Filipi, kada je 1745. sa svojim sinovima došao u Betinu postaviti škver, morao zateći i brodove i kalafate koji su ih gradili. Naravno, postoji mogućnost da su se ti brodovi gradili i na susjednim otocima ili na kopnu. U svakom slučaju, razložno je pretpostaviti da betinska brodogradnja ne započinje 1745., i da je prije onoga što se danas u stručnoj javnosti naziva betinskom gajetom, morao postojati jedan univerzalni brod kojim su se služili mještani ova dva naselja. No, ono što mi ne znamo i za što nažalost nemamo podataka to je odgovor na pitanje kakav je ovaj brod bio. I dalje ćemo ostati u pretpostavkama kad kažemo da je vjerojatno naličio ovome te da su majstor Paško i njegovi nasljednici, već poznati korčulanski model i onaj zatečen na terenu, uporno dorađivali i prilagođavali potrebama lokalnog pučanstva. Pokazalo se kasnije da su vrlo slične potrebe imali i stanovnici susjednih naselja na otocima i obali. Naime, potomci obitelji Filipi i kalafati koji su od nje naučili obrt, osnovali su brodogradilišta u susjednom Murteru, Šibeniku, Biogradu, Sukošanu, Kukljici, Kalima, Brbinji i Salima.

Murterska gajeta
Murterska gajeta

Procesije jedara

Zašto je upravo ovaj brod i njemu bliski nešto veći leut i nešto manji guc i kafić imao takav uspjeh u zadarsko-šibenskom akvatoriju? Odgovor se barem na prvu čini jednostavnim. Nigdje na Jadranu ni na Mediteranu nije se stislo toliko otoka u tako malo mora kao ovdje. Svakom matičnom otoku pripadalo je po nekoliko manjih, a u slučaju Murtera i Betine taj se broj penje na gotovo dvije stotine. Kada se potrebi za održavanjem posjeda pridodaju i potrebe u ribarstvu, koje su različito bile artikulirane od otoka do otoka i od naselja do naselja, tada je potpuno razvidno da golema većina kućanstva nije mogla funkcionirati bez broda. Još su nam u živom sjećanju, čak i nama nešto mlađima, prave procesije jedara koje su o čupanju maslina plovile prema Modravama.

To potvrđuju i neki podaci do kojih smo došli prelistavajući relativno slabu dokumentaciju o ovom pitanju. Tako Operato dell'estimo censuario di commune di Morter (za Betinu nema podataka), od 22. lipnja 1840. navodi da je ribarstvo u Murteru slabo razvijeno, a da 138 gajeta s kojima raspolažu mještani ne služe za ribarstvo. Kada se zna da je 1857., u prvoj popisnoj godini nakon 1840. Murter imao 1084 stanovnika, izlazi da je u Murteru na 7,8 stanovnika dolazila po jedna gajeta. S obzirom na broj tadašnjih obitelji, može se zaključiti da je gotovo svaka od njih u prosjeku imala po jedan brod. No brod s kojim se nije ribarilo.

Da ovaj brod nije služio za ribolov još evidentnije izlazi iz Popisa ribarskih lađa napravljenog još ranije, 1792. godine. Prema tom Popisu se vidi da je Zlarin imao 76 ribarskih lađa, Prvić 79, Murter 9, a Betina 15. Autor knjige Šime Županović doslovno konstatira: "Nepoznat broj ribarskih lađa za lov srdela i gavuna na otoku Murteru ukazuje da se većina lađa i dalje upotrebljava za prijevoz stoke, ljudi i robe na obližnje otoke, a ne za ribolov".

 

Murterska gajeta
Murterska gajeta

Gospodari mora

No, ovo stanje će se stubokom izmijeniti u posljednjim godinama XIX. i u prvim desetljećim XX. stoljeća. U tom trenutku Muterini i Betinjani su već vlasnici u Kornatima. Tamo su doduše Saljani još uvijek neprikosnoveni gospodari mora, ali će i novi vlasnici pašnjaka, vinograda i maslinika tražiti svoje mjesto u akvatoriju, unatoč zabranama i sukobima. Dugi boravci, brojne obitelji, jeftina i zdrava hrana, prisilit će Murterine i ostale Kornatare da se značajnije okrenu moru, ali da i svoj brod postupno prilagode novim zahtjevima. Propisi ribarskih brodova Direkcije pomorskog saobraćaja Kraljevine Jugoslavije u kapetaniji Tisno, a za godine 1931, 1932, 1933, i 1934, iako nepouzdani jer odnose zbirne podatke za svih pet općinskih naselja, nedvosmisleno pokazuju da je interes za ribarstvo naglo porastao.

Taj je interes s početka XX. stoljeća nalagao da se dotadašanja isključivo težačka gajeta drugačije definira. Od toga trenutka su brodovi betinskih i murterskih brodograditelja morali odgovoriti novim zahtjevima. Od broda-težaka, što je gajeta neprijeporno u početku bila (a u velikoj mjeri i ostala), traži se rješenja za višenamjenski brod, brod koji će udovoljiti svim potrebama otočnog kućanstva. Problem se uglavnom rješavao na dva načina: adaptacijom same gajete za višenamjensku upotrebu, i/ili izgradnjom različitih tipova brodova: više za ribolov (batel, kaić i guc), za ribolov i transport (leut i gajeta), samo za mali ribolov i prijevoz do najbližih odredišta (lađa, batana i gundula).

 

Murterska gajeta
Murterska gajeta

Gajeta kao najvažniji član kućanstva

Brod je bio najvažniji član kućanstva s prekomorskim posjedom, bilo da se ovaj posjed nalazio na udaljenim Kornatima, bliskim susjednim otocima ili na najbližem kopnu. Njega se gledalo, njega pazilo i mazilo, u njega se ufalo. Brod se prvi u obiteljskoj hijerarhiji trebao namiriti: novo idro, dobro veslo, veliko sidro, čvrst jarbul i lantina, nova šperanca...

Gajeta prve polovine XX. stoljeća posljedica je onog prvog rješenja, to jest prilagodbe za nove potrebe. Rijetke su bile obitelji u siromašnim i prenapučenim Murteru i Betini, koje su mogle održavati dva broda. Rješenje se tražilo u jednome. Dovoljno čvrstom i robusnom za prijevoz tereta, ne preteškom na jedru i veslu, otvorene santine da se može ukrcati i tovar i koza, i težaci i ribari, i brime i mast, i riba i kamen... Treba uvijek imati na umu da su betinska i murterska kućanstva koja su imala posjede na otocima živjela na dva mjesta, da su svi proizvodi njihova rada morali prepoloviti Pučinu (Murtersko more) i završiti u konobi domicilnog naselja, konačno, da je siguran i dobro opremljen brod bio uvjet njihova opstanka.

 

 

Ravnopravnost spolova

Još je jedna komponenta utjecala na definiciju broda, a to je posada. Prosječna veličina broda od 6,50 metara (22 noge) dopuštala je da s njim upravlja - da tako kažemo - obiteljska posada (dva člana: gospodar i netko od ukućana). Nikome, pa ni djetetu, nije se moglo dopustiti da plovi u posadi, a da ne zna svrći veslo, potegnuti imbroje, popustiti brac... Gajeta je obiteljski brod, njime upravljaju i žene i djeca i starci. To nije jednonamjenski brod, profiliran i pripremljen za specifičnu posadu i specifičnu namjenu. Mislimo da su rijetka mjesta na jadranskoj obali u kojima je na tako okrutan način anticipirana ravnopravnost spolova kao ovdje. Naša žena sudjelovala je u svim operacijama na brodu (timun, veslo, konopi, armiž, ribolov...). Možda odatle i odsutnost bilo kakva praznovjerja vezanog za ženu u ribolovu, tako čestoga na Jadranu. Poznata su naselja, i to u najbližem susjedstvu, u kojima žena ne smije biti ni na mulu kad ribari isplovljavaju, a nekmoli da ih, ne daj Bože, odriješi, prilikom isplovljavanja.

Ukratko, gajeta je trebala biti suma svih zahtjeva ove komplicirane geografske, vlasničke, društvene i navigacijske strukture. Ona je morala predstavljati nekoliko brodova u jednom! Magična formula za rješenje ove enigme nalazila se u rukama lokalnih graditelja, koji su i sami, kad nisu radili na škveru, bili i težaci i ribari i mornari. Potpuna praktična upućenost u prilike svojih naručitelja omogućila im je da konstruiraju brod koji neće biti ni velik ni mali, ni težak ni lagan, otvoren i zatvoren istodobno, izvrsnih navigacijskih sposobnosti na koncu... Samo su oni mogli inžinjati gajetu, ustvari višenamjenski brod, tada brod za svaku priliku i svaku namjenu. Danas je ovaj brod zbog mnogih razloga, više ime nego sadržaj, manje stvarnost, a više sjećanje na autentičnu otočnu pripadnost.

 

 

Mul za siguran boravak

Brod je bio najvažniji član kućanstva s prekomorskim posjedom, bilo da se ovaj posjed nalazio na udaljenim Kornatima, bliskim susjednim otocima, ili na najbližem kopnu. Njega se gledalo, njega pazilo i mazilo, u njega se ufalo. Njemu se davalo imena i prodivke: Danka, Sirotica, Lupežica, Joškovica, Smrtovica... Kao što psi nalikuju na svoje gospodare, govorilo se da gajeta nalikuje svojima. Brod se prvi u obiteljskoj hijerarhiji trebao namiriti: novo idro, dobro veslo, veliko sidro, čvrst jarbul i lantina, nova šperanca... Samo je bolest ukućana mogla poremetiti raspored prioriteta. Konačno, a to nije najmanje važno, njemu je trebalo sagraditi mul za siguran boravak, kako u domicilnom naselju tako i na prekomorskom posjedu. Zato na ovom mjestu treba podsjetiti da je urbanistički lik Murtera s mulima na Hramini (danas uglavnom zatrpanim), ustvari rezultat vlasništva nad velikom flotom malih brodova. Zbog golemog prekomorskog posjeda i velike potrebe za brodovima, Murterini kreću prema obali (hrvatska seoska naselja na otocima u početku su uvijek na brdu ili na pristanku), grade magazine (kasnije preuređene u kuće za stanovanje) i mule usuho. Svaka ulica na moru završava se mulom, današnjim rječnikom kazano, terminalom prekomorskog posjeda. Svi zajedno, ovi su muli predstavljali pravu jadransku marinu. I to na pčetku XX. stoljeća.

Danas, kada su sve gajete zamijenile široke prsi vitkim provenim linijama, pokaporte kabinama, tumbućima i nadstrešnicama, jedra i vesla farimanima i janmarima, tradicionalni blak i katram bijelim lakom, danas kad se gajeta još može vidjeti na požutjelim slikama i kada je od sadržaja ostalo samo ime, može se činiti patetičnom sintagma - sveti brod. No, nikada se ne smije zaboraviti što je on u svijesti ondašnjih i još rijetkih sadašnjih sudionika njegove vladavine razvedenim arhipelagom značio i znači. Ispred njega je bio samo Bog, Majka Božja i sveci zaštitnici. Njemu se klanjalo, njemu su se prinosile žrtve i u nj se ufalo. On je bio stožer oko kojega su se strukturirali obiteljski i gospodarski odnosi, povijest i urbanistička organizacija naselja, umijeća, obrti, materijalna, duhovna i jezična baština - jednom riječju osobit identitet.

Obnova ovoga broda i mikrokozmosa u kojemu je on vladao, obnova - makar kao podsjetnik - poslova koje je obavljao predstavljala bi, i nadamo se, predstavljat će obnovu onih vrijednosti koje Murter i Betinu, Jadran i Hrvatsku vode prema mjestu gdje su stoljećima bili - prema Mediteranu. Jedan od putova koji vode u tom smjeru su sadašnje regate, novoizgrađena školska gajeta i buduća obrtnička škola. Latinskom idru je ovo tek deseti burtiž, školskoj gajeti tek prvi zaveslaj. Ni idro ni gajeta nisu dovoljno moćni da bi nas doveli do cilja. Zato su potrebne mnoge ruke i mnoga nastojanja svih kojima je brod i baština na srcu.