Turistička zajednica općine Murter- Kornati: Naslovna stranica | Kontaktirajte nas | Naša lokacija English Deutsch Italiano Hrvatski
Povijest Kornata

Povijest Kornata

 

Povijest Kornata

Kornati su, poput mnogih jadranskih, mediteranskih i svjetskih otoka, nastali na kraju ledenog doba kada se površina svih mora tako osjetno podigla da su bivša polja postala more, a bivši gorski lanci otoci. Proces izdizanja razine mora u nešto promijenjenom obliku (otprilike 1 mm na godinu) traje i danas. Da je tome tako, potvrđuju antički ostaci u Kornatima, koji su prije dvije tisuće godina bili iznad morske površine ili na njezinoj razini. Najbolje očuvani među njima jesu vivariji u podmorju otoka Svršate i u Maloj Proversi, potopljene solane u Šipnatama i Lavsi, potopljeni muli u podmorju Trstikovca, Stativala i Sedlastog boka, neistraženi podmorski ostaci u Piškeri.

  Prvi stanovnici
Gospa o Tarca
Gospa o Tarca

Prvi stanovnici kornatskog otočja, kako je već kazano, bili su ilirsko pleme Liburni - etnos rasprostranjen na području koje je po njima u antici nazvano provincija Liburnia - koja se protezala od Istre do ušća rijeke Krke. Sami Kornati bili su dio akvatorija u kojemu su Liburni - čini se - suvereno vladali i čiji su promet kontrolirali, onaj dio šireg akvatorija koji povjesničari antike nazivaju Liburnicae insulae.

Liburne su na Kornatima, od I. stoljeća nove ere, zamijeniili novi kolonizatori. Teško je, osim na temelju ostataka materijalne kulture, reći na koji su način upravljali ovim prostorom, ali je razložno pretpostaviti da to nije bilo bitno drugačije od onoga što se događalo na drugim malim ili manjim otocima bez antičkih gradova. Posjed je bio dakle u vlasništvu ili na korištenju zaslužnih obitelji ili odanih podanika imperija. Budući da pisanih tragova nema, osim ako se njim ne smatraju preživjeli romanski oblici u imenima otoka, ustvrdit ćemo, kao i u slučaju Liburna, da je sve što znamo o toj vladavini do nas došlo preko ostataka razorenih villa, solana, vivarija ili tereta s potopljenih brodova.

U vremenu kada su Kornati bili dio važnoga plovidbenoga puta, a povjesničari misle da je jedan od tih trenutaka pokušaj Justinijanove obnove Bizanta u VI. st., na otoku Kornatu sagrađena su najmanje dva objekta od izvanredne važnosti, oba na lokalitetu Tarac. Prvi je utvrda Tureta na vrhu iznad polja, s koje se nadzirao plovidbeni put kroz Kornatski kanal, a drugi crkva svete Marije u podnožju.

  Novija povijest
Utvrda Tureta
Utvrda Tureta

Noviju povijest kornatskog arhipelaga i odnose koji su na njemu trajali sve do druge polovice XX. st. odredio je jedan izum. Naime, na početku XVI. st. zadarski plemić Šimun de Cedulinis izumio je lov srdela svjetlom. Do tada se plava riba lovila bez svjetla, za ljetnih mrakova, povlačnim mrežama, na unaprijed određenim (ždrebanim) poštama, a o lovu srdela nema spomena u dokumentima. De Cedulinis je svoj izum patentirao i dobio ekskluzivno pravo ribolova na Kornatima - tadašnjem zadarskom akvatoriju - na 10 godina.