Povijest Kornata

Kornati su nastali krajem ledenog doba kada se razina mora tako osjetno podigla da su polja postala more, a gorski lanci otoci. Proces izdizanja razine mora traje i danas. Da je tome tako, potvrđuju antički ostaci u Kornatima, koji su prije dvije tisuće godina bili iznad morske površine ili na njezinoj razini. Najbolje očuvani među njima jesu vivariji u podmorju otoka Svršate i u Maloj Proversi, potopljene solane u Šipnatama i Lavsi, potopljeni muli u podmorju Trstikovca, Stativala i Sedlastog boka, neistraženi podmorski ostaci u Piškeri.

Prvi stanovnici

Iako tragovi naseljavanja Kornata datiraju od neolitika, danas je to arhipelag bez stalna naselja. Po ostacima liburnskih gradina i gomila na Kornatu i Žutu pouzdano se zna da je ilirsko pleme Liburna tamo živjelo do dolaska Rimljana. Sami Kornati bili su dio akvatorija u kojemu su Liburni- čini se- suvereno vladali i čiji su promet kontrolirali, onaj dio šireg akvatorija koji povjesničari antike nazivaju Liburnicae insulae. Od rimskih tragova treba spomenuti ostatke vivarija na Svršati i susjednoj Maloj Proversi, moguće ostatke rimskih ladanjskih vila u Tarcu i Trtuši, a u nekoj onodobnoj inačici i u Lavsi, na Njivici, na Svršati i na Žutu. Iz kasne antike su utvrda Tureta i ostaci crkve svete Marije. Od XVI. stoljeća kornatskim morem vladaju saljski ribari, a od sredine XVII. kornatskim kršem i poljima murterski i betinski pastiri. Oni će u sljedećih nekoliko stoljeća svojim stadima prekriti sve kornatske pašnjake, a svojim nasadima, najprije vinograda, a potom maslina, najveći dio kornatskih polja. Konačno, od sredine XIX. stoljeća, postupno će stupiti u vlasništvo nad čitavim arhipelagom. Kornatski posjed Murterina je gotovo deset puta veći od onoga na matičnom otoku, a opslužuje se iz tridesetak kurnatskih porat– uvala s kućicama. Unatoč tomu, ni na Kornatu ni na Žutu se nije nikada uspjelo formirati naselje sa stalnim stanovništvom, što stručnjaci i dalje smatraju najvećom posebnošću otoka Kornata i otočja u cjelini. Uz ribarstvo, u kasnom srednjem vijeku solarstvo je važna djelatnost, kao i proizvodnja vapna a vadio se i kamen.

Novija povijest

Noviju povijest kornatskog arhipelaga i odnose koji su na njemu trajali sve do druge polovice XX. st. odredio je jedan izum. Naime, na početku XVI. st. zadarski plemić Šimun de Cedulinis izumio je lov srdela svjetlom. Do tada se plava riba lovila bez svjetla, za ljetnih mrakova, povlačnim mrežama, na unaprijed određenim (ždrebanim) poštama, a o lovu srdela nema spomena u dokumentima. De Cedulinis je svoj izum patentirao i dobio ekskluzivno pravo ribolova na Kornatima- tadašnjem zadarskom akvatoriju- na 10 godina.